Epilepsija, škola i emocije - kada se obratiti psihologu?

Epilepsija je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja koji se javlja u djetinjstvu, adolescenciji i odrasloj dobi. Iako se najčešće vezuje uz same napadaje, njezin utjecaj obuhvaća mnogo šira područja – od razvoja mozga i kognitivnog profila do emocionalnog blagostanja i svakodnevnog funkcioniranja. Upravo zato je važno razumjeti kako epilepsija djeluje na osobu kroz različite životne faze.

Vrste epilepsije

U kliničkoj praksi epilepsije se uglavnom dijele prema tome gdje u mozgu počinju napadaji i kako se manifestiraju. Fokalne epilepsije nastaju u jednom jasno definiranu području mozga, što znači da simptomi mogu varirati ovisno o tome je li zahvaćen temporalni, frontalni ili neki drugi režanj. Generalizirane epilepsije zahvaćaju obje hemisfere od samog početka te uključuju stanja poput apsansnih napadaja, toničko-kloničkih napadaja ili miokloničnih trzaja. Uz njih postoje razvojni i specifični sindromi, posebice u djece, koji sa sobom nose prepoznatljive obrasce napadaja, ali i različite kognitivne rizike.

Epilepsija i razvoj mozga

Razvojni mozak je iznimno osjetljiv na neuobičajenu električnu aktivnost. Epileptična izbijanja, čak i ona koja nisu vidljiva kao klasični napadaji, mogu utjecati na povezivanje neuronskih mreža i na sazrijevanje moždanih struktura odgovornih za pažnju, brzu obradu informacija, pamćenje i izvršne funkcije. Ako se epilepsija pojavljuje u ranoj dobi, česta je ili teško kontrolirana, može dovesti do sporijeg razvoja kognitivnih sposobnosti, a ponekad i do regresija nakon napadaja.

Ulogu imaju i uzroci same epilepsije primjerice, strukturne anomalije mozga, genetski sindromi ili posljedice perinatalnih komplikacija. Antiepileptički lijekovi, iako ključni za kontrolu napadaja, mogu imati nuspojave poput umora, usporavanja obrade ili otežane koncentracije. Sve to zajedno čini epilepsiju razvojno složenim stanjem koje zahtijeva multidisciplinarni pristup.

Kognitivno funkcioniranje

Kognitivni profil osoba s epilepsijom vrlo je raznolik. Mnogi imaju uredne sposobnosti, no kod drugih se mogu pojaviti teškoće koje ovise o vrsti epilepsije, mjestu epileptogenog žarišta i učestalosti napadaja. Najčešće su prisutni problemi s održavanjem pažnje, selektivnom pažnjom i mentalnom fleksibilnošću, što može otežati praćenje nastave, rješavanje složenijih zadataka ili upravljanje svakodnevnim obavezama. Radno pamćenje može biti oslabljeno, osobito kod epilepsija temporalnog režnja, a neki pojedinci imaju poteškoće s verbalnim ili vizualnim pamćenjem, što se može odraziti na usvajanje gradiva ili snalaženje u prostoru.

Izvršne funkcije – planiranje, organizacija, rješavanje problema i kontrola impulsa – također su često osjetljivije. Ove funkcije posebno pate kada epilepsija zahvaća frontalne režnjeve ili kada je dugotrajna i teško regulirana. Važno je naglasiti da se kognitivni profil ne može predvidjeti samo na temelju dijagnoze; zato je neuropsihološko testiranje ključno za individualizirano razumijevanje funkcioniranja.

Školsko postignuće

Kod djece i adolescenata epilepsija može utjecati na školski uspjeh na više razina. Učestale kontrole, hospitalizacije i umor povezani s lijekovima mogu dovesti do propuštanja nastave ili smanjenog angažmana u školi. Poteškoće s koncentracijom, sporiji tempo obrade i izazovi u pamćenju – čak i kad su blagog intenziteta – postupno se mogu odraziti na ocjene i motivaciju.

Djeca s epilepsijom ponekad se osjećaju nesigurno u školskom okruženju, osobito ako postoji strah od mogućeg napadaja pred drugima. To može dovesti do izbjegavanja aktivnosti, pasivnosti i povlačenja. Uključivanje škole, prilagodbe učenja i informiranje nastavnika o epilepsiji značajno doprinose osjećaju sigurnosti i uspješnijem akademskom funkcioniranju.

Emocionalno i socijalno funkcioniranje

Emocionalna slika djece i odraslih s epilepsijom često je obilježena anksioznošću, posebno strahom od nepredvidivosti napadaja. To se može manifestirati kao zabrinutost u socijalnim situacijama, izbjegavanje aktivnosti poput sporta ili putovanja, ali i generalizirana napetost i oprez. Depresivnost se pojavljuje nešto češće nego u općoj populaciji, osobito ako je epilepsija dugotrajna ili ako utječe na samostalnost i socijalne odnose.Povremeno se javlja i smanjena motivacija, brže iscrpljivanje te frustracija zbog ograničenja ili nuspojava terapije. Kronična priroda epilepsije može opteretiti cijelu obitelj, stvarajući dinamiku stalne brige i opreza.

Socijalno funkcioniranje može biti otežano zbog osjećaja različitosti, stigme ili pretjerane zaštitničke brige roditelja ili partnera. Djeca se mogu povući iz vršnjačkih odnosa, a odrasli se ponekad suočavaju s izazovima u zapošljavanju, vožnji i planiranju obitelji. Podrška bliskih osoba, otvorena komunikacija i edukacija okoline imaju veliki zaštitni učinak. Uz emocionalne i kognitivne izazove, osobe s epilepsijom mogu pokazivati i teškoće u regulaciji emocija, jaču osjetljivost na stres, probleme prilagodbe i simptome koji nalikuju ADHD-u.

Uloga KBT terapije i kognitivne rehabilitacije

Kognitivno-bihevioralna terapija posebno se istaknula kao učinkovita metoda za smanjenje anksioznosti, depresivnosti, paničnih reakcija i izbjegavajućih ponašanja te poboljšavanje funkcionalnosti djece i adolescenata s epilepsijom. Osobe uče kako prepoznati i preoblikovati misli koje potiču strah, kako regulirati fiziološku napetost, kako postupno vraćati aktivnosti koje su počele izbjegavati, ali i kako da rade stvari koje vole i žele. KBT pomaže vratiti osjećaj kontrole i sigurnosti, što je od presudne važnosti kod stanja koja su nepredvidiva poput epilepsije.

Kognitivna rehabilitacija nadopunjuje psihoterapijski rad tako što cilja specifične kognitivne teškoće. Trening pažnje, poboljšanje radnog pamćenja, razvoj strategija učenja, jačanje izvršnih funkcija i primjena kompenzacijskih tehnika mogu značajno olakšati svakodnevno funkcioniranje. Kod djece je rehabilitacija posebno korisna jer potiče neuroplastičnost i može smanjiti razvojne rizike povezane s epilepsijom.

Epilepsija nije samo neurološko stanje nego kompleksan biopsihosocijalni izazov s nizom neuropsiholoških posljedica. Može oblikovati razvoj, kognitivno funkcioniranje, akademski uspjeh i emocionalnu stabilnost osobe. Zbog toga je nužno pristupiti joj cjelovito, kombinacijom medicinskog liječenja, psihoterapijske podrške i ciljane kognitivne rehabilitacije. Uz pravodobnu procjenu i stručnu pomoć, djeca, adolescenti i odrasli s epilepsijom mogu živjeti kvalitetno, aktivno i ispunjeno.

Naručite svoje dijete na pregled, psihološki tretman i/ili rehabilitaciju:

📍 Zagreb, Vlaška ulica 64

📞 099 / 677 – 7383

🌐 https://www.neuropsiholog.com/neuropsiholoskaprocjena

 “Vaš mozak ima svoj ritam. Pomažemo Vam da ga razumijete.”