Tikovi kod djece i odraslih: Što trebate znati?

Što su tikovi?

Tikovi su nenamjerni, nagli, brzi, ponavljajući i nefunkcionalni pokreti ili vokalizacije koji se javljaju iznenada i bez jasne svrhe. Iako ih osoba može privremeno potisnuti, taj napor često izaziva neugodu, napetost ili „unutarnji pritisak” koji se oslobađa samim izvođenjem tika. Tikovi se obično pogoršavaju pod stresom, umorom ili uzbuđenjem, a smanjuju tijekom fokusirane aktivnosti ili spavanja.

Kako tikovi izgledaju?

Tikovi se mogu manifestirati na mnogo načina:

• Motorički tikovi – npr. treptanje, grimase, trzanje glavom, podizanje obrva, pokreti ramena, trzaji ruku ili tijela.

• Vokalni tikovi – npr. šmrcanje, kašljanje, mrmljanje, ispuštanje zvukova, ponekad i izgovaranje riječi ili slogova.

Karakteristično je da se tikovi mijenjaju tijekom vremena, mogu se pojavljivati novi, dok stari nestaju, te se intenzitet može razlikovati iz dana u dan.

Što su uzroci tikova?

Uzrok tikova je multifaktorski, s kombinacijom neurobioloških, genetskih i psiholoških čimbenika.

• Neurobiološki, tikovi se povezuju s disfunkcijom bazalnih ganglija, dopaminergičkog sustava i kortiko-striato-talamo-kortikalnih krugova koji reguliraju pokrete i inhibiciju impulsa.

• Genetski faktori igraju značajnu ulogu, posebno u Touretteovom sindromu.

• Psihološki stres, anksioznost i napetost mogu povećati učestalost i izraženost tikova, iako nisu primarni uzrok.

• Rjeđe, tikovi se mogu javiti u sklopu neuroinfekcija ili imunološki posredovanih neuropsihijatrijskih sindroma, primjerice nakon infekcije streptokokom (PANDAS sindrom).

  
  

Koje su vrste tikova?

Prema trajanju i složenosti, razlikujemo:

1. Prolazni (privremeni) tikovni poremećaj – tikovi traju kraće od 12 mjeseci, često u djece, obično spontano prolaze.

2. Kronični motorički ili vokalni tikovni poremećaj – prisutni su jedan tip tika (motorički ili vokalni) duže od godinu dana.

3. Touretteov poremećaj – prisutni su i motorički i vokalni tikovi, koji traju duže od godinu dana, s početkom prije 18. godine.

4. Nespecificirani tikovni poremećaj – kada simptomi ne zadovoljavaju u potpunosti kriterije prethodnih kategorija.

   
   

Diferencijalna dijagnoza – od čega razlikovati tikove?

Razlikovanje tikova od drugih ponavljajućih pokreta ili ponašanja ključno je za pravilnu dijagnozu i terapiju.

Tablica 1. Diferencijalna dijagnoza tikova

Poremećaj / stanje	Opis pokreta / ponašanja	Ključne razlike u odnosu na tikove	Dodatne napomene
Autizam (ASD)	Stereotipni pokreti poput mahanja rukama, ljuljanja ili okretanja predmeta.	Pokreti su ritmični, predvidljivi i svrhoviti (senzorna ili emocionalna samoregulacija). Nema premonitornog osjećaja ni olakšanja nakon pokreta.	Stereotipije su dio razvojnog i komunikacijskog profila; mogu se pojačavati u stresu, ali nisu impulzivne prirode.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)	Ponavljane radnje ili mentalni rituali, poput pranja ruku ili provjeravanja.	Pokreti su motivirani opsesivnim mislima i imaju svrhu smanjenja tjeskobe. Tikovi su nenamjerni i bez simboličkog značenja.	Česta komorbidnost s tikovima, osobito u Touretteovu sindromu.
Stereotipni poremećaj pokreta	Dugotrajni, ritmični i često samopoticajni pokreti (npr. ljuljanje, udaranje glavom).	Pokreti su dugotrajni, ritmični i predvidljivi; pojavljuju se u ranom djetinjstvu, često kod djece s razvojnim teškoćama.	Za razliku od tikova, nema promjene u tipu pokreta kroz vrijeme.
Distonija	Spori, uvijajući pokreti koji dovode do neobičnih položaja tijela.	Pokreti su nepotiskivi, često s dugotrajnim mišićnim kontrakcijama; nema premonitornog osjećaja.	Neurološki poremećaj pokreta; često asimetričan i posturalan.
Mioklonus	Vrlo brzi, nagli mišićni trzaji.	Nema voljne kontrole ni premonitornog impulsa; pokreti su brži i šire se po tijelu.	Najčešće neurološke etiologije (kortikalni, spinalni ili periferni uzrok).
Tremor	Ritmični, ponavljajući pokreti mišića ili ekstremiteta.	Tikovi su nepravilni i promjenjivi, dok je tremor stalnog ritma i frekvencije.	Obično prisutan i u mirovanju ili pri voljnom pokretu (npr. Parkinsonova bolest).

Zašto je bitna neuropsihološka procjena ako sumnjam na tikove?

Neuropsihološka procjena ima za cilj razumjeti kognitivni, emocionalni i funkcionalni kontekst tikova, kao i vrste tika te diferencijalno razlikovanje o kojem se zapravo poremećaju radi. Procjena obično uključuje:

• Anamnezu i razvojni tijek tikova (dob početka, trajanje, fluktuacije, kontekst).

• Procjenu komorbiditeta – posebno ADHD-a, OKP-a, anksioznosti i poremećaja raspoloženja, koji su česti u osoba s tikovima.

• Procjenu pažnje, izvršnih funkcija i impulzivnosti, budući da osobe s tikovima često imaju teškoće u inhibiciji motoričkih i kognitivnih impulsa.

• Procjenu emocionalne regulacije i reakcija na stres.

• Promatranje u strukturiranim i nestrukturiranim situacijama kako bi se razlikovali tikovi od voljnih pokreta ili stereotipija.

• Što se prije krene pristupati tikovima, manja je šansa da će se kronificirati i ostati doživotno stanje, a neuropsihološka procjena upravo je prvi korak u prepoznavanju.

U djece se često koristi Yale Global Tic Severity Scale (YGTSS) za procjenu težine tikova i njihovog utjecaja na funkcioniranje.

Kako se tretiraju tikovi uz pomoć kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) za tikove?

KBT pristup je prva linija psihološkog liječenja tikova, posebno HRT (Habit Reversal Training) i CBIT (Comprehensive Behavioral Intervention for Tics). Oba ova pristupa preporučena su kliničkim smjernicama, ali tek nakon što se isključi infektivni uzrok tikova.

Ciljevi KBT terapije:

• Smanjiti učestalost i intenzitet tikova.

• Povećati kontrolu nad impulsima i premonitornim senzacijama.

• Smanjiti stres i anksioznost koji potiču tikove ili ih pogrošavaju.

• Poboljšati funkcioniranje u školi, na poslu i u socijalnim odnosima.

• Poboljšati anksiozno-depresivne i druge smetnje koje su javljaju uz tikove, naročito probleme sa samopouzdanjem.

Glavne tehnike:

1. Trening svjesnosti (awareness training) – osoba uči prepoznati rane znakove tika i situacije koje ga potiču.

2. Konkurentni odgovor (competing response training) – učenje alternativne, nespojive radnje (npr. stiskanje šake umjesto trzanja ramena).

3. Trening relaksacije i regulacije stresa.

4. Kognitivni rad – razumijevanje pogrešnih interpretacija (npr. „moram izvesti tik da mi bude lakše”) i razvijanje fleksibilnijih misli.

5. Obiteljska edukacija – roditelji uče kako reagirati na tikove bez pretjeranog fokusiranja ili kritiziranja.

KBT se provodi jer ima snažnu empirijsku podršku: brojna istraživanja pokazuju smanjenje tikova i poboljšanje kontrole impulsa nakon strukturiranog programa, osobito kada se kombinira s farmakoterapijom u težim slučajevima (npr. risperidon, aripiprazol).

Tikovi predstavljaju složeni neuropsihološki fenomen na granici između motoričkog i psihološkog sustava kontrole impulsa. Njihovo razumijevanje zahtijeva integrirani pristup – neuropsihološki, emocionalni i bihevioralni. KBT terapija, uz podršku obitelji i škole te po potrebi farmakoterapiju, predstavlja najdjelotvorniji način pomoći osobama s tikovima, omogućujući im veću samokontrolu i kvalitetniji svakodnevni život.

U Centru za neuropsihologiju i poremećaje spavanja specijalizirano se bavimo dijagnostikom i terapijom tikova.

Naručite se na pregled i/ili rehabilitaciju:

📍 Zagreb, Vlaška ulica 64

📞 099 / 677 – 7383

🌐 https://www.neuropsiholog.com/neuropsiholoskaprocjena

 “Vaš mozak ima svoj ritam. Pomažemo Vam da ga razumijete.”